Dreamer.
Ja. Sesnaestogodisnjakinja. Visoka 175. Uglavnom optimista. Knjiski moljac. Crvenokosa. Volim zelenu boju i plave oci. Mrzim matematiku. Pomalo narcis. Ponekad tvrdoglava.
oh how i wish for...
Poohica
December 2005
January 2006
February 2006
March 2006
April 2006
May 2006
June 2006
July 2006
September 2006
October 2006
November 2006
January 2007
February 2007
March 2007
April 2007
May 2007
June 2007
Mawko
Petar
Mrvica
Smiljana
Selena pchelica
Milanche
Marko Jovic
insert tagboard here
Na kraju staze duge osam godina
*
Vedrim nocnim nebom plovila je uzarena kometa krceci sebi put kroz guzvu. Na ivici usijanja, jedan maleni trenutak, svesna svoje celine, ona se ugasi i rasprsnu na komade, svaki kao zaseban mali svet svesni da vise nikada nece biti celina...
*
Uzbudjena lisca tiskala su se pred vratima male skole, drzeci se cvrsto za rucice pred granicom na ulasku u novi svet,dok najzad nismo stupili u ucionicu malim, nesigurnim koracima,odmeravajuci jedni druge ispod trepavica.
Od toga trena prozujalo je osam godina. Osma jos tece, ali usporava jer je kraj na dohvat ruke. Osvrt na predjeni put pokazuje nam trnje, ali upravo zbog tog trnja miris ruze je jaci, pun opojne slatkoce koja danas u nama budi nostalgiju. Od ranog detinjstva pa do trenutka sazrevanja bili smo zajedno, i u dobru i u zlu. Kako deluje neobicno, gotovo nestvarno cinjenica da vise necu sedeti u ovoj klupi, da ova toliko znana lica cije sam raspolozenje naucila da citam iz ociju nece biti tu da me prate pogledom, hrabre osmehom, ali i prekorevaju recima. I sada dok ovo pisem, osvrcem se po ucionici da vidim ko smo sada, da trazim u pokretima negiranje ove tako istinite cinjenice-da vise necemo biti nikada zajedno.
Setim se svadja. Koliko ih je samo bilo, koliko to nismo bili mi, koliko nemoguce deluju neke nase reci tada. Ipak ne kaze se bespotrebno da se dobro pamti i da ono ostaje u nama. Brojne generacije su do tada prezivele taj trenutak rastanka, a niko ga ne moze shvatiti dok ne bude u njemu. Sve nase suze, sav nas smeh, svi zajednicki trenuci u skoli su prosli. A da je nesto proslo vidim tek kada znam da ga vise nece biti.
Videcemo se mi ponovo, neki ce ostati u kontaktu i dalje, ali me plasi onaj ledeni trenutak kada ce nase price utihnuti...Jedan plamicak gorece u nama u znak secanja na prosle godine, dok mi postajemo ljudi u novom okruzenju.
Dosli smo do kraja staze duge osam godina. Iz grudi mi se ote dug uzdah.
-------------------------------------------------------------------------------------
E sad ko je stigao dovde svaka mu cast :) Ono sto ste procitali gore je moj pismeni zadatak,poslednji u osnovnoj skoli...
dreams created @ 11:31 AM
12 komentara na post.....
u 11:41 PM,
*mrvica* said…
a sad ce i kraj srednje...
ali je extra!! :) odusevila si me ovim textom!!! :)
u 11:47 PM,
*mrvica* said…
u 3:20 PM,
Catherine said…
Ja se setila osnovne :( i mi smo tu istu temu pisali pre godinu dana...Enivej,odlicno :D
u 5:34 PM,
Veroljub Zmijanac said…
u 5:48 PM,
Selebrity said…
u 1:29 PM,
nahlim said…
Ali, fino si ovo napisala. I find it quite beautiful. :) I ne sekiraj se, cekaju te cetiri fenomenalne godine!!!
u 1:30 PM,
nahlim said…
u 2:44 PM,
jovana said…
ja inace volim da pisem sastave...
i veroljube i milane,welcome :D
u 7:57 PM,
smiljana said…
u 9:09 PM,
nahlim said…
u 9:12 PM,
nahlim said…
u 10:51 PM,
jovana said…
xmm zelim da zadrzim svoja autorska prava (kao ti za avatare) :P
Post a Comment
<< back